Svi ponekada imamo i lepe i ružne emocije. Kada smo srećni često taj osećaj delimo sa najbližim osobama. A kada smo tužni, uplašeni, depresivni, besni, povlačimo se u sebe i taj osećaj ne delimo ni sa kim. Potreban nam je savet ili mišljenje nekoga ko je stručan da nam pomogne ali se ne usuđujemo ikoga da pitamo. Razlog znamo samo mi. Od danas na našem sajtu imate mogućnost da uz najveću diskreciju - uz šifru, postavite pitanje stručnjaku psihologu- psihoterapeutu i da pročitate odgovor. Koristeći šifru zadržavate potpuno pravo na diskreciju a stručan odgovor dobijete na našem sajtu u roku od 48h.


Da li vi licno smatrate da je sramota otici kod psihologa?

DA
NE
NEODLUCAN/NA


Rezultati

Ukupno: 590
Juče:

Danas: 590


 

Psihologija i psihoterapija se bavi poboljšanjem kvaliteta života zdravih ljudi kao i tretmanom ljudi kod kojih postoji neka vrsta patoloških promena.


PSIHOLOG RADMILA GRUJIČIĆ
psihopomoc2012@yahoo.com

Pratite nas na Facebook-u


Datum: Mon 07/13/09 2:58PM
Sifra: zeljkojasna@neobee.net


Pitanje Psihologu:



Imam tri cerke .Prva ima 1ogod,druga 6,a treca 2god.Imam brak veoma stabilan i dobar pogotovo u komunikaciji,dogovoru i poverenje.Pisem vam o stanju braka da bi lakse nasli odgovor na moj problem.Druga cerka po imenu Jovana ima sve ucestaliji problem sto se tice hrane,a to smo primetili kad je krenula u predskolsko.Pozalila sam se njenom vaspitacu i potrazila pomoc a njen odgovor je bio da ona nije za psihologa i da verovatno ta hrana koju oni jedu u vrticu njenom zelucu ne odgovara.Od tad je nosila plazmu za dorucak u vrtic i nije povracala,medjutim kad dode kuci i kad je vreme rucka ona sedne i kuvanu hranu cim ubaci u usta ona grca i ako ja pocnem da joj objasnjavam da ce ako ne jede kuvano otici u bolnicu ona pojede na silu 5-6 kasika i povrati u tanjir.Vodila sam je i kod svog doktira koji je dao da se vadi krv koja je u redi,isli na ultra zvik koji je takodje u redu i zato mislim da sigirno postoji neki razlog zbog cega ona to radi.Slatkise i suvu hranu ne odbacuje.Molim vas pomozite mi ili me uputite kakvo moje ponasanje treba da bude.Razgovarali smo otvoreno o svemu,sta oseca,sta joj smeta,ali ona samo slegne ramenima i kaze da nezna zasto joj to tako nadodje.
SIFRA-> zeljkojasna@neobee.net
Postovana, samo iz neposrednog razgovora sa detetom mogla bih da dodjem do samog uzroka ovakvom ponasanju. Vazno bi mi bilo d aznam od kada se javlja ovakvo ponasnje, sta ona navodi kao razlog, da li ostaje gladna ili nakon odbijanja kuvane hrane dobija ono sto ona voli sendvic, slatkise, plazmu..Mozda je to videla u vrticu od nekog deteta i sada samo imitira takvo ponasnje i dobija posebnu paznju od vas. Mnoga deca ne vole kuvanu hrani i traze samo slatkise i ono sto se njima svidja. Pogotovu ako takve hrane ima dosta u kuci onda im i nije do kuvanog jela. Ne znam da li ste pokusali da ispraznite kucu od svih slatkisa na neki dan i da vidite da li bi i tada odbijala kuvanu hranu. Verujem da se kod vaseg deteta ne radi ni o cemu ozbiljnom,( nekom vidu alergijske reakcije ili necem slicnom) vec da je to pre neki nacin skretanja paznje na sebe ili vas time ona vaspitava da radite ono sto ona zeli a ona je pronasla sada takav nacin za manipulaciju, sto, ukoliko joj udovoljavate, vodi samo ka tome da i ona razradjuje takve nacine vaspitavanja roditelja i na dalje..Dobro razmislite i o vasim postupcima. Ukoliko taj problem potraje jos neko vreme ( ne cekajte dugo) zakazite susret kod psihologa i odite zajedno sa detetom. Sigurna sam ad ce vam pomoci.

Datum: Mon 07/13/09 2:43PM
Sifra: ZABRINUT


Pitanje Psihologu: Text: Vec cetrnaest godina imam psihickih problema,sada imam 22,moj lekar ima teoriju daje to kao neka epilepsija a ja licno smatram da je moj problem vise za psihologa,psihoterapeuta i sl,a ne za neuropsihijatra.A zasto tako mislim? Zato sto svim u nalazima koje sam do sada radio nema nikakvih pokazatelja da postoji neki problem,ni blizu nemam napade kao epilepticar vec vise kao nekakve napade panike i straha,izmenjao sam razne lekove i nijedan mi nije pomogao,eftil,karbapin,tegretol,lamiktal i td.Moje misljenje je da on(lekar) leci posledicu a ne uzrok.Ta desavanja imam svakodnevno,to traje svega par sekundi,osetim u glavi kako mi nadolazi tih par sekundi nekog kao bunila posto ne mogu ni ja da to definisem,prodje me neka jeza i to je to.Ja imam dozu nekog neobjasnjivog straha u sebi sto doprinosi ovom problemu,i stalno sam u strahu da mi se to ne desi i jednostavno kao da taj strah dovede do togdesavanja,jako sam osetljiv i emotivan sto takodje ima uticaja. Poceo bih da radim ali to me koci i zbog toga imam opterecenje vise. Nadam se da vam je poznat ovakav problem,kakvo je resenje??
HVALA!
SIFRA-> ZABRINUT

Postovani, bez uvida u rezultate koje imate nista sa sigurnoscu ne bih mogla da tvrdim. Takodje me zanimaju i lekovi koje ste do sada , izgleda, bez uspeha korisitli. Najbolje bi bilo, ako ste ikako u mogucnosti, barem jednom da dodjete do psiho centra na pregled pa bismo se svakako dogovorili o saradnji koja bi vam, iskreno verujem, bila od pomoci. Javite mi se na mail koji gore vidite kako bi se dogovorili. Srdacan pozdrav, Rada

Datum: Tue 06/23/09 3:35PM
Sifra: Balkanac


Pitanje Psihologu: Text: Postovanje imam 25 godina moje pitanje nije bas uobicajeno, ne bih zeleo da me citaoci osudjuju, imam sestru od tetke i vec neko vreme ju ne gledam na nacin kao sto sam ju gledao ranije, kao sestru, veoma mi je privlacna kao devojka seksualno i u njenom prisustvu mi je veoma tesko da se uzdrzim da ju ne gledam na takav nacin, ne znam dali je normalno imati takva osecanja za nekoga ko ti je blizi rod, nisam incestuozan nedaj Boze, imam rodjenu sestru koja je veoma lepa devojka ali nikad ju ne bih gledao na takav nacin apsolutno nikad. Setre od tetke nekako drugacije gledam, i ne svidja mi se to sto sma takav. Druga stvar naisao sam na neke sajtove takve prirode incestuozne u kojima su predstavljeni odnosi brat-sestra i sl. i pored toga sto mi je to odvratno i sam ne bih nikada ni pomislio nesto takvo da uradim, jednostavno ne mogu da svatim zasto me slike tih incest sajtova jako uzbudjuju jeli to normalno, znam da nisma incestuiozan ali dali je to normalno osecati se tako? Molim vas da mi odgovorite jer mi jeveoma tesko da otkrijem da nisam gad jer sam poceo tako o sebi da mislim.
Veliki pozdrav i sve najbolje
SIFRA-> Balkanac

Postovani, nije tako retko da psiholog cuje najintimnija razmisljanja na temu da je nekom ili nekoj neki rodjak-rodjaka vrlo privlacan u seksualnom smislu, pogotovo kada je u nekim, uslovno receno, mladjim godinama sto pokazuje da imate zdravu libidinoznu energiju . Iz tog razloga msilim da su vam sajtovi sa takvom tematikom zanimljivi. Ono sto mi se cini jeste da racionalano shvatite da je negovanje takve zudnje jalovo, konfuzno, neprihvatljivo za vas ( jeste li?) i da ga kao takvo odbacite i prestanete da razmisljate na tu temu. Ono sto se vama svidja nije licnost case sestre vec verovatno njen fizicki izgled. Pronadjite devojku pozeljnog izgleda, koja vam odgovara i realizujte svoja ocekivanja, mastanja i zudnju sa njom.

Datum: Sun 06/21/09 5:41PM
Sifra: 0303


Pitanje Psihologu: Text: Kako da ostvarim ljubavnu vezu sa muskarcem koji je u depresiji? Da li je to moguce?
SIFRA-> 0303

Psptovana, u zavisnosti od toga u kom je stepenu depresija razvijena vi mozete ostavariti ljubavnu vezu sa nekim ko je u depresiji. Depresiju treba tretirati kao i svaku drugu bolest. Nekome ko je bolestan treba pomoc i podska da ozdravi jer ljubav moze kavliteteno da se razmenjuje samo ukoliko postoji zdravlje. Depresivnost se odlikuje , izmedju ostalog i nedostatkom samopostovanja, osecanjem bezvrednosti, besmisla, te ako je osoba u ozbiljnijoj meri depresivna tu potencijala za ljubav nema. Ali depresija se leci! Ako zelite ljubav sa takvim partnerom dajte mu podrsku za lecenje i videcete da cete svi imati korist od toga.

Datum: Sat 06/20/09 4:36PM
Sifra: Andrej


Pitanje Psihologu: Postovani, predamnom je vazna zivotna odluka a ne znam na koji nacin da je donesem. Imam 29 godina, zavrsio sam studij medicine i nedavno polozio drzavni ispit.
Odrastao sam u malome gradu u MNE u haoticnoj porodici. Moji roditelji su razvedeni, a problem je u nacinu na koji su to obavili, s obzirom da je sve islo preko mojih ledja, cega tek sada postajem svjestan. Zivio sam malo kod jednog roditelja pa malo kod drugog, odrzavajuci istovremeno "fasadu" neupecatljivom trudeci se dati sebe podjednako i jednom i drugom, princip koji je na neki nacin uticao na mnoge moje buduce odluke, a vezano uz mjesto studiranja, ljetnjeg odmora, uopste odnosa prema roditeljima. To mi je oduzimalo uzasno mnogo energije, ne samo tada vec i kasnije kao odraslijoj osobi. S mojim odlaskom na studije, majka se odselila kod svoje majke u RH, a nakon godinu dana provedenih u BIH, gdje sam upisao prvu godinu na nagovor oca i ja sam otisao u RH i krenuo sa studijem otpocetka, a postujuci prije navedeni princip u drugom gradu nego msto je mjesto stanovanja moje majke. Sve u svemu, bez pretjerivanja, zaista imam malo toga lijepog da kazem a vezano za moje odrastanje, s obzirom na stvari koje sam nazalost cesto slusao i gledao. Zasto sam danas tako niskog samopouzdanja i samopostovanja, iako sam ostavljao dugo vremena utisak osobe sigurne u sebe, mi je jasno, bar na intelektualnoj razini. Jednostavno, kada se svega sjetim, vidim da nisam sto se kaze imao sansi. Ali i takav kakvim se osjecam trenutno, umoran, bezvoljan, ustrasen za buducnost, neodlucan,"ubijen u pojam" a od strane oca, moram nastaviti sa svojim zivotom i vjerujem da ga jos mogu uciniti sebi boljim. Trenutno zivim kod oca, ima dva mjeseca, a dosao sam, kako jos uvijek vjerujem izboriti se konacno za svoj stav. Medjutim rekao bih da sam se ─zapleo─² izmedju nekih starih dilema, strahova i krivnji. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je moj otac patrijarhalna osoba, i ne spomenuti kao vazno da je rano ostao bez svoga oca koji je poginuo u ratu. ▄esto ga, pogotovo kada se ─odlucuje─² sto ce se sa mnom spominje iako je bez njega ostao u godinama kada ga nije mogao upoznati. Dilema je sljedeca. Moram odluciti da li ostati u gradu u kojem sam odrastao, sto znaci pored svih prednosti i zivot s ocem s kojim sam u katastrofalnom odnosu ili se vratiti/otici (vise ni ja nisam siguran koji termin je prikladniji) u RH. Ostati s njim znaci, ma koliko on tvrdio da nije ili da nece biti tako, petljanje u moj zivot, obzirom da si s placom kakvu bih imao ne bi mogao priustiti i privatan smjestaj. Materijalno bih bio obezbijedjen, ja i jednog dana moja familija, obzirom na "zemlju" koju je on naslijedio od svoga djeda. Opet, u mjeri u kojoj mogu da zamislim zivot bez njegovog uticaja i prica o mome zivotu u ovom malom gradu kao lagodnom po svakom pitanju, mozda bih i zapoceo s radom u zavicaju, mozda. Poanta je da bih odluku sigurno puno lakse donio i bio siguran da je ispravna. A ako bi se i ispostavila pogresnom ipak sam jos uvijek u godinama kada pogresne odluke toga tipa nisu i fatalne, sudbonosne sto on uporno tvrdi. S druge strane odlazak bi znacio opet novu sredinu i prilagodjavanje, ali vjerujem da bih se snasao, uz mnogo vise truda kao i vise puta do sada bez obzira sto je sve teze se socijalizirati kako je covjek stariji. Nasljedstva bih se odrekao; naprosto smo u takvim katastrofalnim odnosima da bi mi ono, koliko god to neracionalno zvucalo, zaista predtavljalo otezavajucu okolnost, kad nisam dobio ono sto sam trebao i kad vec ne mogu dobiti ─blagoslov─² za odlazak. Buni me i to sto mi je sestra s kojom sam jako blizak, upravo jer je i ona prosla slicne stvari i ima slicne probleme, rekla da je to mozda i neka vrsta bjekstva. A kazu da u bjekstvu niko nije pronasao spas. Na sam pomen moga odlaska otac blago receno poludi i pocnu stare price o tome kako ce mi zabraniti da mu dodjem na sprovod, zahtijeva da mijenjam prezime (sto bih zaista i bio u stanju koliko mi je takvih prica vise puna kapa), ako odem da ce mi zabraniti da se vratim, kako ga ne postujem, kako on ima sve sto mu je potrebno (pri tom misli na pistolj ali znam da ga ne bi upotrebio) ili me pita pa zasto sam onda uopste i dolazio, valjda da ga zaj...vam,itd. To je otprilike njegova prica kada je pot uticajem alkohola. Nije onaj skolski primjer alkoholicara ali zna popiti a tada je izuzetno naporan i verbalno agresivan. Verbalno me unistavao kao mladjeg, ali naravno da on to nikada ne bi i nece priznati. Lako za price u kojima me nazivao recimo ulicarem. Puno su pogubnije bile price koje bi uslijedile kada ne bih ponudio zadovoljavajuci odgovor na pitanja ko sam ja i gdje mi je moje Ja i slicna ispiranja mozga. A njegovo mi priznanje zaista treba sve manje i manje. I ma koliko djelovao ponekad jos ─strasan─² u mojim ocima imam osjecaj da se uzasno boji moga odlaska. Ne sumnjam da je imao samo dobre namjere ali je problem u nacinu na koji se odnosio prema meni i jos uvijek odnosi. Zadnjih dana je ─mirno─²; na snazi je status quo. U zadnje vrijeme ne pricam i emocionalno se ne involviram previse, odgovorim kad me nesto pita, rjedje nesto pitam i ja njega i jednostavno posmatrajuci ga sve vise i vise vidim da je on samo jedan nesretni covjek. A znam, da ce opet na pomen moga odlaska poceti stara prica. U to nema sumnje. Svjestan sam ili barem pokusavam osvijestiti da nije u pitanju njegov vec moj zivot, iako on zna reci onako znacajno kako od mojih odluka zavise i njegovi planovi. Glavni mi je problem to sto vise i ne znam da li se ja to njemu mozda svetim, kako on zna reci, jer jednostavno nisam siguran bih li ostao da njega nema ili da je on drugaciji. Roditelji su mi stariji, za sada samostalni, i zive sami. I opet po ko zna koji put ide i ne manje vazna prica o tome da ako ostanem s jednim drugi ostaje sam i obrnuto. Otac zivi u jenom gradu, majka na nekih 800 km u drugom, sestra sa svojom familijom i problemima u trecem a ja bih najradije otisao u cetvrti, bez iluzija da bih time rijesio i vecinu dilema koje imam ali barem bih vidio na cemu sam i sta zaista zelim od zivota. Sve u svemu ne zelim niti bjezati od problema, jer mi se ponekad cini da je moj odlazak na studij bio prvenstveno to, niti se svetiti, sto me strah da bi moj odlazak mogao znaciti. zelim jednostavno zivjeti svoj zivot. A to mi se cini u ovoj situaciji kao mission imposible. Rijesiti problem tako sto cu sjesti za stol i razgovarati s ocem takodjer nije moguce, obzirom da je on osoba koja ne zna slusati, za koju postoji samo jedna opcija a osim toga ja mu ne mogu oprostiti mnoge stvari, bez obzira na njegove "dobre namjere". Otici negdje na neko vrijeme i provesti sam mi se takodjer ne cini kao rijesenje, jer ostavljam ocu nadu za povratak, kao sto ju je imao sve ove godine, pa se naprosto radi straha od mogucih odgovora neka pitanja nisu ni postavljala, a nekada mi se cini da se moj otac nije nikada upitao kako bi se odvijao moj zivot u ovom ili onom slucaju, vec da je prvenstveno mozgao sta ce ─selo─² reci. ▄esto imam osjecaj da me se nekako srami u drustvu drugih ljudi a opet da je nekako istovremeno svjestan da sam ja zadnja osoba zbog koje bi imao razloga za to. Osim ako razlog nije ─izdaja─² korijena i prezimena, kako on zna reci i u cemu je poanta cijele price. S obzirom da je i on ─lutao─² za zivota i na kraju se vratio na rodnu grudu. zivot bi mu imao smisla da ja ostanem, to mi je vec rekao i tu sam ostao bez teksta. Jer niti sam njemu birao zenu, jer on krivi moju majku za sve niti njoj muza, jer ona krivi njega. A istina o tome koje kriv je negdje izmedju ali oni to nisu bili niti su sada u stanju vidjeti, osim ponekad majke s kojom se moze porazgovarati i reci joj da je i ona pogrijesila sto zna nekako prihvatiti. A znam i da nisam kriv za to sto su sami, zapravo za nista a opet se te krivice ne mogu nikako rijesit. ▄im pomislim na odlazak imam sliku njega samog, razocaranog, ─izdatog─². A cijeli zivot je zivio na nacin da ga upravo na ovakav nacin finisira. I to je istina. Naravno kad mu to kazem ispada da mu se svetim. Tako da mi se nekada cini da je "ubiti" mu svaku nadu da cu se vratiti "precima", pa onda otici i zaposliti se, ne nuzno u struci za pocetak, i poceti voditi svoj zivot i pri tom riskirati mozda neki bolji zivot u svome gradu i eventualni povratak, ako bih i kada bih to zaista ja osjetio, jedino rijesenje. Najgora je stvar sto mi se cini da je cijeli moj zivot dosadasnji i odnos prema samome sebi i prema kolegama, prijateljima, curama, faksu, poslu, ma svemu u nekakvoj vezi s mojim odrastanjem a ja to do sada nisam imao da tako kazem pravo iznijeti jer bi ispalo da se vadim na djetinjstvo i kaos u familiji. Znam da niko ne moze odluciti umjesto mene. Ali ako imate kakav savjet kako postupiti u ovakvoj ili slicnim situacijama rado bih ga poslusao. I da li sam obavezan po ikojem pitanju prema ocu u godinama koje imam? Pismo je mozda preopsirno ali imao sam potrebu sve ovo navesti. Unaprijed zahvalan na odgovoru.

SIFRA-> Andrej

Postovani, vas otac i dalje misli i vidi samo sebe ali ne i vas. Vi se i dalje trudite da sve izgleda kao i obicno i zarad toga potiskujete i zakopavate svoje zelje i htenja. Mislim da ste dugo to radili jer ste i vi na neki nacin uticali i vaspitali vase roditelje da budu ovakvi kakvi su. Sada se postavlja logicna dilema ako ste to radili do sada zasto to ne nastavite i na dalje. Morate uzeti papir i napsiati za i protiv i videti sta preteze. Sta vam je ciniti. Do cega vam je vise stalo.Ono sto je z a svaku pohvalu je to da ste i pored svih tih okolnosti uspeli da zavrsite fakultet i obezbedite za sebe i svoju porodicu hleb.To je nesto cega morate da budete svesni. Vi ste sebi do sada davali zadatak da mirite sukobljene strane i kao da ste se u svemu tome izgubili jer NISTE negovali SEBE, SVOJE PROHTEVE I ZELJE.Kao da ste ih zrtvovali radi mira u kuci. Mnogo je nakupljenog u vama. Dugo godina ste sakupljali na dusi raznorazne stvari i sada niste sigurni kako dalje. Zelite nesto na sta niste navikli. Moram vam priznati da bi vam razgovor sa psihologom mnogo vise znacio od odgovora na psimo. Zato bih vam porucila da mi se javite na mail kako bih vam nesto predlozila.


<<>>
[ 1 ] [ 2 ] [ 3 ] [ 4 ] [ 5 ] [ 6 ] [ 7 ] [ 8 ] [ 9 ] [ 10 ] [ 11 ] [ 12 ] [ 13 ] [ 14 ] [ 15 ] [ 16 ] [ 17 ] [ 18 ] [ 19 ] [ 20 ] [ 21 ] [ 22 ] [ 23 ] [ 24 ] [ 25 ] [ 26 ] [ 27 ] [ 28 ] [ 29 ] [ 30 ] [ 31 ] [ 32 ] [ 33 ] [ 34 ] [ 35 ] [ 36 ] [ 37 ] [ 38 ] [ 39 ] [ 40 ] [ 41 ] [ 42 ] [ 43 ] [ 44 ] [ 45 ] [ 46 ] [ 47 ] [ 48 ] [ 49 ] [ 50 ] [ 51 ] [ 52 ] [ 53 ] [ 54 ] [ 55 ] [ 56 ] [ 57 ] [ 58 ] [ 59 ] [ 60 ] [ 61 ] [ 62 ] [ 63 ] [ 64 ] [ 65 ] [ 66 ] [ 67 ] [ 68 ] [ 69 ] [ 70 ] [ 71 ] [ 72 ] [ 73 ] [ 74 ] [ 75 ] [ 76 ] [ 77 ] [ 78 ] [ 79 ] [ 80 ] [ 81 ] [ 82 ] [ 83 ] [ 84 ] [ 85 ] [ 86 ] [ 87 ] [ 88 ] [ 89 ] [ 90 ] [ 91 ] [ 92 ] [ 93 ] [ 94 ] [ 95 ] [ 96 ] [ 97 ] [ 98 ] [ 99 ] [ 100 ] [ 101 ] [ 102 ] [ 103 ] [ 104 ] [ 105 ] [ 106 ] [ 107 ] [ 108 ] [ 109 ] [ 110 ] [ 111 ] [ 112 ] [ 113 ] [ 114 ] [ 115 ] [ 116 ] [ 117 ] [ 118 ] [ 119 ] [ 120 ] [ 121 ] [ 122 ] [ 123 ] [ 124 ] [ 125 ] [ 126 ] [ 127 ] [ 128 ] [ 129 ] [ 130 ] [ 131 ] [ 132 ] [ 133 ] [ 134 ] [ 135 ] [ 136 ] [ 137 ] [ 138 ] [ 139 ] [ 140 ] [ 141 ] [ 142 ] [ 143 ] [ 144 ] [ 145 ] [ 146 ] [ 147 ] [ 148 ] [ 149 ] [ 150 ] [ 151 ] [ 152 ] [ 153 ] [ 154 ] [ 155 ] [ 156 ] [ 157 ] [ 158 ] [ 159 ] [ 160 ] [ 161 ] [ 162 ] [ 163 ] [ 164 ] [ 165 ] [ 166 ] [ 167 ] [ 168 ] [ 169 ] [ 170 ] [ 171 ] [ 172 ] [ 173 ] [ 174 ] [ 175 ] [ 176 ]




Sva prava Zadržana Agencija 'Autentik'