Svi ponekada imamo i lepe i ružne emocije. Kada smo srećni često taj osećaj delimo sa najbližim osobama. A kada smo tužni, uplašeni, depresivni, besni, povlačimo se u sebe i taj osećaj ne delimo ni sa kim. Potreban nam je savet ili mišljenje nekoga ko je stručan da nam pomogne ali se ne usuđujemo ikoga da pitamo. Razlog znamo samo mi. Od danas na našem sajtu imate mogućnost da uz najveću diskreciju - uz šifru, postavite pitanje stručnjaku psihologu- psihoterapeutu i da pročitate odgovor. Koristeći šifru zadržavate potpuno pravo na diskreciju a stručan odgovor dobijete na našem sajtu u roku od 48h.



Ukupno: 957
Juče: 132

Danas: 558


 



PSIHOLOG RADMILA GRUJIČIĆ
psihopomoc2012@yahoo.com

Pratite nas na Facebook-u

Psiho centar Psihomedica
https://psiho-centar-psihomedica.business.site/


 

Noćno mokrenje kod dece i uloga psihoterapije

 

Noćno mokrenje predstavlja poremećaj kod dece nakon četvrte godine života i karakteriše se nemogućnošću kontrolisanja započetog proces mokrenja u toku sna. Iako dolazi do poremećaja mokrenja svi organi genitalno-urinarnog sistema su udravi I normalno funkcionišu.

Kako dete reaguje na ovaj poremećaj?
Ovaj poremećaj izaziva permanentnu frustraciju kod dece i izraziti osećaj stida. U tom trenutku njima je najvažnije da njihovi vršnajci ne saznaju za ovaj problem. Ona postaju majstori u sakrivanju svoga problema od vršnjaka, a u nekim slučajevima i od samih roditelja. Mlađa deca, vrlo često pokušavaju da sakriju umokreno rublje. Stariji čak krišom peru umokrene gaćice i pidžamu. Neka deca su ravnodušna prema svome stanju dok druga deca postaju depresivna.

Koja deca pate od ovog poremećaja?
Oko 15 odsto dece mokri u krevet nakon treće godine života, noćno mokrenje je 1,5 do 2 puta češće kod dečaka nego kod devojčica i obično se javlja u porodicama u kojima je makar jedan član imao iste simptome kada je bio mali. Do povremenog noćnog mokrenja može da dođe posebno u vreme kada je dete bolesno.Takođe je i učestalost mokrenja u toku jedne noći različita. Najveći broj dece mokri jedanput noću, ali neki I češće.

Kada se javlja noćno mokrenje?
Noćno mokrenje se deli na primarno i sekundarno. U primarno mokrenje spadaju dnevna i noćna mokrenja koja nisu ni prestala od rođenja, dok se sekundarno (ili stečeno), koje je ređe, javlja naknadno nakon perioda "čistoće" ili "suvog" perioda.
Pojava ovog poremećaja najčešće se vezuje za osećajne činioce i uslove u porodičnoj sredini koji na ovaj ili onaj način utiču na uspostavljanje i organizaciju ove funkcije.
Noćno mokrenje ponekada može biti povezano sa poremećajem spavanja deteta.


Zbog čega nastaje noćno mokrenje?
U većini slučajeva noćno mokrenje se javlja zbog slabijeg razvoja detetove bešike. Isto tako, brojni su slučajevi u kojima dolazi do noćnog mokrenja kada je dete emocionalno uznemireno. Na primer, kada malo dete počne da piški noću u krevet, iako je mesecima ili godinama pre toga bilo „suvo”, verovatno je u pitanju refleksija na dnevni strah ili nesigurnost.
Deca se mogu osećati nesigurno ili uplašeno iz mnogo razloga:

zbog preseljenja u novi dom
zbog razvoda roditelja
zbog gubitka člana porodice ili neke drage osobe
zbog rođenja bate ili seke...

Kako rešiti problem noćnog mokrenja?
Roditelji bi trebalo da imaju u vidu da deca veoma retko ili skoro nikada ne piške noću u krevet namerno. Umesto da dete kritikuju, ili mu prete batinama, bolje je da ga ohrabre, pruže pozitivnu podršku i veru da će uskoro prestati to da radi. Neophodno je da se roditelji dece koja mokre pridržavaju nekih uputstava. Posebno trebaju obratiti pažnju na konzumiranje tečnosti pre spavanja, potrebno je ohrabriti dete da piški pre spavanja, pohvaliti dete kada se ujutru probudi suvo, izbegavati bilo kakvu vrstu kažnjavanja, buditi dete tokom noći da piški, konsultovati se sa lekarom i ukoliko ima potrebe, pružiti detetu adekvatnu terapiju. Neka deca nisu dovoljno motivisana da se sama leče. Ona navode da im ne smeta što je postelja mokra. Da bi se motivisala na saradnju i samopomoć, roditeljima se savetuje da ih nateraju da svakog jutra sama promene svoju posteljinu. To nije kazna i ne treba je u vidu naredbe i prekora nametati detetu. Treba ga zamoliti da samo uradi ovaj posao, a kada mu to dosadi, može se desiti da nesvesno prestane, ili manje učestalo mokri u krevet. Oslobađanje od ovog zadatka deca doživljavaju kao nagradu koja povećava motivaciju za lečenje. Blagovremeno javljanje lekaru i psihologu može doprineti rešavanju ovog problema u velikom broju slučajeva.

Dr Dragan Zlatanović



 


Sva prava Zadržana Agencija 'Autentik'