Svi ponekada imamo i lepe i ružne emocije. Kada smo srećni često taj osećaj delimo sa najbližim osobama. A kada smo tužni, uplašeni, depresivni, besni, povlačimo se u sebe i taj osećaj ne delimo ni sa kim. Potreban nam je savet ili mišljenje nekoga ko je stručan da nam pomogne ali se ne usuđujemo ikoga da pitamo. Razlog znamo samo mi. Od danas na našem sajtu imate mogućnost da uz najveću diskreciju - uz šifru, postavite pitanje stručnjaku psihologu- psihoterapeutu i da pročitate odgovor. Koristeći šifru zadržavate potpuno pravo na diskreciju a stručan odgovor dobijete na našem sajtu u roku od 48h.



Ukupno: 555
Juče: 132

Danas: 156


 

  

PSIHOLOG RADMILA GRUJIČIĆ
psihopomoc2012@yahoo.com

Pratite nas na Facebook-u

Psiho centar Psihomedica
https://psiho-centar-psihomedica.business.site/


Kako se računa IQ

Inteligenciju je moguce mjeriti, iako nesavrseno, testovima inteligencije.

Prvi instrument namenjen proucavanju kompleksnih mentalnih funkcija konstruisao je 1905. godine Binet, i to za potrebe izdvajanja dece koja uslijed zastoja u mentalnom razvoju ne mogu da prate normalnu skolsku nastavu. Prvih deset godina poslije objavljivanja, Binetov test i njemu slicna sredstva koriscena su prvenstveno za ispitivanje djece ili umno zaostalih. Binet je standardizovao svoju skalu inteligencije samo do petnaeste godine starosti. Prakticari su, medjutim, uvidjeli da se testovi inteligencije mogu upotrebljavati i za odrasle (najprije je to bila populacija kaznenih zavoda i psihijatrijskih klinika). Tek 1917. godine, kada je americka armija angazovala psihologe da bi joj pomogli pri klasifikaciji regruta, doslo je do sire upotrebe testova inteligencije u ispitivanju odraslih. Rat sa svojim potrebama za masovnim testiranjem doprinio je konstrukciji novih testova inteligencije koji su se mogli zadavati grupno.

Kolicnik inteligencije predstavlja odnos izmedju rezultata koji ispitanik postize na odredjenom testu inteligencije i rezultata koji postize prosjecna osoba istog kalendarskog uzrasta na istom testu, kada su oba rezultata izrazena istim nacinom obiljezavanja, tj.

IQ=postignuti skor/ocekivani prosecni skor za odredjeni uzrast

Konstantnost IQ-a je osnovna postavka svih skala u kojim su relaltivni nivoi inteligencije izrazeni pomocu njega. IQ jednostavno znaci da je inteligencija neke odredjene osobe u svakom trenutku definisana njenim relativnim polozajem medju vrsnjacima uzrasne grupe. Ovo znaci da iako se apsolutni kapacitet jedne osobe moze izmjeniti, njen relativni polozaj, pod normalnim okolnostima, nece.

Prosjecna osoba spada u srednjih 50% neke grupe, a prema konsenzusu prosjecni IQ ima vrijednost 100, dok za sve ostale IQ vrijednosti nema ni istorijskih, ni statistickih obaveza. Ipak, kod vecine testova kao donja granica tzv. prosjecne inteligencije uzima se IQ=90.

Brojcano istovjetni kolicnici inteligencije sa razlicitih testova mogu da predstavljaju razlicite stupnjeve inteligencije. Cinjenica da su razni autori stvarali svoje vlastite klasifikacije inteligencije otezavala je saglasno i ujednaceno oznacavanje i interpretiranje razultata, sto je neophodno potrebno.

Da bi se izbjegla neizbjezna konfuzija nastala uslijed nediskriminativnog izjednacavanja kolicnika inteligencije dobijenih na razlicitim testovima, izgledalo je razumno pokusati sa redefinicijom osnovnih kategorija inteligencije na osnovu eksplicitnih statistickih kriterijuma. Predlozena klasifikacija se zasniva na tome da svaki nivo inteligencije ima klasni interval koji obuhvata niz IQ-a koji se nalaze na mjerljivoj udaljenosti od prosjeka, a ove udaljenosti su izrazene kao mnozioci standardne devijacije.




 




Sva prava Zadržana Agencija 'Autentik'