Svi ponekada imamo i lepe i ružne emocije. Kada smo srećni često taj osećaj delimo sa najbližim osobama. A kada smo tužni,
uplašeni, depresivni, besni, povlačimo se u sebe i taj osećaj ne delimo
ni sa kim. Potreban nam je savet ili mišljenje nekoga ko je
stručan da nam pomogne ali se ne usuđujemo ikoga da pitamo. Razlog
znamo samo
mi. Od danas na našem sajtu imate mogućnost da uz najveću diskreciju
- uz šifru, postavite pitanje stručnjaku psihologu- psihoterapeutu
i da pročitate odgovor. Koristeći šifru zadržavate potpuno pravo na
diskreciju a stručan odgovor dobijete na našem sajtu u roku od 48h.
Sindrom narkolepsije karakteriziran je spontanim padanjem u san. Prvi simptom
je obično pretjerana pospanost tijekom dana. Radi se o neodoljivoj
želji za spavanjem u trenutku kada osoba želi biti budna. Narkolepsija
je povezana s katalepsijom, iznenadnom slabošću ili paralizom
često izazvanima smijanjem ili nekim drugim intenzivnim osjećajem,
zatim paralizom u snu, vrlo zastrašujućom pojavom u kojoj je
čovjek napola budan ali se ne može pomicati, te halucinacijama,
odnosno vrlo zornim i zastrašujućim snovima koji se javljaju
na početku ili pred kraj sna. Osoba također može pokazivati znakove
automatskog ponašanja, odnosno izvođenja rutinskih ili dosadnih
zadataka, čega se kasnije ne sjeća u potpunosti.
Ovaj poremećaj može se liječiti bihevioristički ili putem lijekova.
Bihevioristička terapija uključuje izbjegavanje rada u smjenama,
izbjegavanje konzumiranja teških jela i alkohola, poštivanje rasporeda
noćnog spavanja, te strateški raspoređene dnevne odmore. Lijekove
treba davati kontrolirano, njihova doza mora biti individualizirana,
a propisuju se stimulanti kojima se pokušava povećati razina pažnje,
te antidepresivi kojima se kontroliraju gore navedena stanja vezana
za narkolepsiju.