POSTELJA NEĆE BITI
              MOKRA
            
                Autosugestija moćno oružje
            
                  Klinički psiholog dr Nikola Tomić smatra da noćno mokrenje
                      nije izraz nekog psihičkog problema, već se radi o lošoj
                      navici koju
                  dete uz pomoć stručnjaka može samo da prevaziđe
                  
                  Noćno mokrenje kod dece školskog uzrasta vrlo je česta pojava,
                  a mnogi roditelji čije dete ima ovaj problem znaju da se ono
                  vrlo teško leči. I za roditelje i za dete ono je neprijatno
                  i često
                  nerešivo. U Novom Sadu je nedavno boravio klinički psiholog
                  dr Nikola Tomić koji već deset godina živi i radi u Sidneju.
                  – Razvio sam svoj metod lečenja noćnog mokrenja, koji sam počeo
                  da primenjujem u našoj zemlji, a potom sam se usavršavao u
                  Danskoj i u Australiji – kaže dr Tomić. – Metod je kombinacija
                  sugestivne
                  terapije, terapije ponašanja i hipnoze. Sugestija je, po meni,
                  najmoćnije terapijsko sredstvo. Veoma je važno da dete veruje
                  u mene i moj metod rada i tada se problem zaista može rešiti.
                  Zato
                  s njim razvijam prijateljski odnos, a ne odnos lekar–pacijent.
                  Noćno mokrenje ne shvatam kao izraz nekog psihičkog problema,
                  kao mnogi psihoanalitički orijentisani psiholozi, već kao lošu
                  naviku
                  koju dete može samo da zaustavi uz moju pomoć. Uvek naglašavam
                  da je važno da dete shvati da je njegova uloga u terapiji presudna,
                  a ne da ću ga ja izlečiti. Problem noćnog mokrenja češći je
                  kod dečaka nego kod devojčica. Osnova metode dr Tomića zasniva se
                  na učenju kroz uslovljavanje. Kod deteta treba da se razvije
                  osetljivost
                  bešike, koja kod pojedinih mališana za vreme sna ne postoji.
                  Kako kaže naš sagovornik, ova osetljivost može da se
                  razvije u hipnotičkom stanju pod uticajem autosugestije.
                  – Detetu dajem niz uputstava ili zahteva i od njega tražim
                  da ih ponovi kao autosugestiju – kaže dr Tomić. – Tako dete
                  ponavlja
                  jedan vid naredbi, kao što je “ja ću se probuditi kada osetim
                  da
                  mi je bešika puna”. U ovome mnogo može da pomogne hipnoza u
                  kojoj se dete pod uticajem autosugestije budi kad oseti potrebu
                  za
                  pražnjenjem bešike. Kad u hipnozi dete uspe da razvije ovu
                  osetljivost, ona
                  se prenosi i u vreme noćnog sna.
                  Neka deca nisu dovoljno motivisana da se sama leče. Ona navode
                  da im ne smeta što je postelja mokra. Da bi se motivisala na
                  saradnju i samopomoć, roditeljima se savetuje da ih nateraju
                  da svakog jutra
                  sama promene svoju posteljinu. To nije kazna i ne treba je
                  u vidu naredbe i prekora nametati detetu. Treba ga zamoliti
                  da
                  samo uradi
                  ovaj posao, a kada mu to dosadi, može se desiti da nesvesno
                  prestane, ili manje učestalo mokri u krevet. Oslobađanje od
                  ovog zadatka
                  deca doživljavaju kao nagradu koja povećava motivaciju za lečenje. 
                J. Barbuzan
            Za vas tekst priredila : psiholog Radmila Grujičić