Kako
                  se leče fobije
             
            Postoji više načina i terapija.Relaksacija je jedan od prvih oblika liječenja
                fobija u kom sama osoba pokušava da razbije začarani krug u kome
                živi.Međutim većini ljudi je potrebna stručna pomoć psihijatra
                tj. psihoterapija.Nekad je čak potrebno da osoba koristi i propisane
                lijekove,sedative, sretstva za smirenje.Iako različite terapije
                mogu biti djelotvorne, smatra se da su neki tipovi terapija najbolji
                za riješavanje pojedinačnih problema.Za panične poremećaje i
                fobije najdjelotvornije su spoznajno-bihejvijorističke terapije
                i desenzitizacija.
            
                U
                spoznajno-bijhevijorističkim terapijama se ne istražuju samo
                misli i iskustva pojedinca, već i ponašanja koja uzrokuju stresne
                situacije.Bijevijoristi smatraju da je svako ponašanje rezultat
                učenja i da se "abnormalno" ponašanje
                može zamijeniti odgovarajućim.
            Desenzitizacija je pojam koji je uveo južnoafrički
              psihijatar Joseph Wolpe 1950 i jedna je od najdjelotvornijih terpija.Odnosi
              se na učenje ljudi da budu opušteni u sitacijama koje ih inače
              plaše.Riječ desenzitizacija pretstavlja težnju da se ljudi učine
              što manje osjetljivim na odgovarajuće situacije koje ih plaše.Terapija
              se sastoji iz sledećih koraka:
            1. psihijatar sa pacijentom pravi hijararhijsku
              piramidu situacija koje najviše izazivaju strah ( npr. za osobu
              koja se boji paukova na vrhu te piramide će se vjerovatno nalaziti
              situacija u kojoj on drži pauka),
            2.koristeći neku relaksirajuću terapiju terapeut
              opušta pacijenta i onda od njega traži da zamisli neku od situacija
              iz piramide, krećući se od najmanje "strašnih" ka "strašnijim" ( npr. osoba će prvo zamisliti pauka na slici, pa daleko od sebe, pa kako mu
              se pauk približava) ukoliko pacijent postane anksiozan terapeut
              će mu reći da prestane razmišljati o tome.Ovo se ponavlja više
              puta dok se osoba ne oslobodi straha pri pomisli na datu sitaciju,
            3.tehnika suočavanja pacijenta sa situacijuom
              koje se plaši zove se suočavanje "in vivo".Terapeut će pokazati kao se treba ponašati u datoj situaciji, ako se nositi
              sa njom ( npr. odvešće pacijenta u neki park gdje se nalaze paukovi,
              cilj će mu biti da se približi i dodirne pauka).Ova metoda se ne
              može uvijek primijeniti jer postoje iracionalni strahovi,koji se
              ne mogu modelirati.
            Autorsko pravo preuzetog teksta je :  https://www.znanje.org Gde možete naći više informacija