Polni
                  odnos bez ljubavi
              
            Ima mnogo razloga zašto neko stupa u polni odnos bez ljubavi. To npr. čine mladići
              i djevojke koji su odrasli u sredini u kojoj nisu vidjeli ljubavi
              među polovima niti su osjetili ljubav te sredine prema sebi. Takvi
              ljudi često ostaju seksualno primitivni, tj. siromašni emocijama
              u iskazivanju svoje polnosti, sirovi u polnom ponašanju. Oni ne
              poznaju ljubavi, pa je ne traže niti je znaju dati, iako u dubini
              duše ipak čeznu za njom. Drugi razlog je zatrovanost nekih mladih
              ljudi patrijarhalnim shvatanjima odnosa polova. Tako muškarci često
              misle da prema djevojci i ne smiju pokazati osjećanja ako žele
              sačuvati muški ugled, odnosno da moraju što prije djevojku posjedovati
              kako bi dokazali svoju muškost. U istom duhu odgojene djevojke
              smatraju da moraju prihvatiti takvo ponašanje svojih partnera i
              pomiriti se sa podređenošću svoje ženskosti i njenim iskorištavanjem
              od strane "voljenog" mladića. Još jedan uzrok polnih odnosa bez ljubavi jest neurotičnost nekih djevojaka
              i mladića. Jak osjećaj manje vrijednosti i nesigurnost u sebe podstiču
              neke ljude da potraže mogućnost potvrđivanja sebe i svoje vrijednosti
              u nečemu u šta ne moraju uložiti puno napora i upornosti. Neurotici
              su često i erotofobi (grč. eros - ljubav, fobia - strah), plaše
              se ljubavi jer joj se ne osjećaju doraslima. Stvarna seksualna
              revolucija - dakle odbacivanje svega preživjelog, bolesnog i nakaradnog
              u odnosu polova - ne sastoji se u tome da mladi ljudi bez mnogo
              ustručavanja stupaju u seksualne odnose. To su oni u većoj ili
              manjoj mjeri uvijek radili. Prava seksualna revolucija sastojala
              bi se u tome da iz odnosa polova uklonimo sve ono što je u njemu
              neprirodno, bolesno i štetno po čovjeka. Morali bismo ljubav učiniti
              nužnim sadržajem svake prisne veze između muškarca i žene. Polni
              odnosi bez ljubavi povlače sa sobom određene posljedice koje čovjeka
              oštećuju, jer djeluju negativno. Prva posljedica polnih odnosa
              bez ljubavi jest seksualni promiskuitet (lat. promiscuus - izmiješan). Tako zovemo polni
              život u kojem pojedinac često mijenja seksualnog partnera, stupajući
              sa njim samo u vrlo površnu, kratkotrajnu polnu vezu, ne unoseći
              u nju nikakve osjećaje. Seksualni promiskuitet oštećuje čovjeka
              jer mu ne dopušta da u polnom životu nađe sve ono što od njega
              očekuje. Svaki čovjek, i primitivni i patrijarhalni, i neurotični
              i "savremeni", teži za emotivnim doživljajem prisnog dodira s drugom polovinom, bez obzira
              što to često ili uopšte nikako ne želi priznati jer "ljubav ne postoji". Zato je razočaran i nezadovoljan samim sobom što ga još više čini razdražljivim,
              nesnošljivim i agresivnim prema drugim ljudima. To je neurotična
              projekcija agresivnosti prema sebi na svoju okolinu. Patrijarhalan
              muškarac se guši u seksualnom promiskuitetu jer je to tobože dokaz
              njegove velike muškosti, vještine zavođenja i njegovih "muških" prava. On se boji da bi ga "ljepša polovina", pri njegovom apsolutnom emocionalnom predavanju, mogla "pročitati", uočiti slabe tačke i na kraju raniti pravo u njegovu ahilovu petu ili da bi
              ga mogla "držati u šaci", zarobiti osjećanjima, opteretiti ga obavezama. Zato ne dopušta da se ijedna
              njegova veza učvrsti, tačnije da se obogati ljubavlju. Poseban
              oblik seksualnog promiskuiteta jest prostitucija. Prostituisana
              osoba pristupa polnom odnosu isključivo iz materijalne koristi,
              uz naplatu, a bez ikakve nagonske želje ili osjećajne potrebe za
              partnerom. Ona prodaje svoje seksualne usluge a to kupuje, odnosno
              prostituisanu osobu iskorištava, čovjek koji je sklon krajnjim
              oblicima seksualnog promiskuiteta. Prostitucija je socijalni i
              psihološko-pedagoški problem. Njezina je pojava uvijek u vezi sa
              životnim standardom, društvenim odnosima i s moralom određene zajednice.
              Uslijed dužeg bavljenja ovim poslom, odnosno prodaje svog tijela,
              prostituisana žena sve više propada i fizički i psihički. Seks
              sa muškarcem zapravo joj se gadi, ona prezire muškarce, a polnost
              gubi za nju životnu vrijednost. Zato je prostitutka sa svojom mušterijom
              seksualno izuzetno hladna. Kad je muškarac uvjeren u njenu strastvenost,
              obmanut je vještinom njezine glume, što je sastavni dio tog zanata. U kupljenim seksualnim odnosima,
              muškarac može odmah imati sve što želi. Naprotiv, u normalnom polnom
              životu mora osvajati, često biti suzdržan i obziran. U odnosu sa
              prostitutkom muškarac je sebičan, na njeno zadovoljstvo se tu ne
              misli. Zato se takav muškarac teško navikne da u normalnoj polnoj
              vezi uzima u obzir i svoju partnerku i da se prilagođava i njenim
              potrebama. Prostitucija privikava muškarca na seksualni promiskuitet,
              pa mu je kasnije teško ostati vjeran jednoj ženi. On gubi osjećaj
              odgovornosti prema ženi. Zbog svega toga prostitucija otežava stvaranje
              zdravih bračnih zajednica jer koči psihoseksualno dozrijevanje
              muškarca. Veza sa prostitucijom uvijek je znak muškarčeve seksualne
              primitivnosti koja se svodi samo na neobuzdano iživljavanje nagonskih
              potreba. Prostitutkama obično odlaze sadistički i mazohistički
              nastrojeni ljudi koji se uzbuđuju tako što svojoj partnerki nanose
              bol ili je nastoje, u toku seksa, sami osjetiti. To čine i oni
              koji kupovanjem ženskog tijela nastoje sebi osigurati mogućnost da se iživljavaju na
              nastran način. Za prostitutkama posežu i muškarci koji se u svojoj
              polnoj ulozi osjećaju nesigurno. Kad su nesposobni osvojiti sebi
              ravnu ženu, kad se ne usuđuju pristupiti ženi na normalan način,
              kad nemaju strpljenja za razvijanje emocionalne veze sa ženom ili
              ne žele preuzeti nikakvu obavezu, onda bježe tamo gdje je za seks
              dovoljan samo novac. U ženi ne postoji urođena želja da se daje
              slučajnom prolazniku, a najmanje da to čini za novac. Naprotiv,
              žena više nego muškarac traži u polnoj vezi osjećajnost, ljubav
              i vjernost. Prostitucija je za ženu neprirodan oblik polnog ponašanja
              koji se kosi sa osnovnim svojstvima ženske psihe. Pokušavalo se
              dokazati da su prostitutke bića s natprosječno jakim seksualnim
              nagonom, upravo neka nezasita stvorenja koje zajednica sa jednim
              muškarcem ne može zadovoljiti!? No tu apsurdnu tvrdnju pobija opštepoznata
              činjenica da su prostitutke sa svojim mušterijama redovno hladne,
              a s muškarcem kojem se podaju iz naklonosti nastoje održati trajniju polnu vezu ili svoje polne potrebe
              zadovoljavaju sa ženskim osobama prema kojima nema emotivno odbojan
              stav.