Noćno mokrenje
              kod dece i uloga psihoterapije
             
            Noćno mokrenje predstavlja poremećaj kod dece nakon četvrte godine života i karakteriše
              se nemogućnošću kontrolisanja započetog proces mokrenja u toku
              sna. Iako dolazi do poremećaja mokrenja svi organi genitalno-urinarnog
              sistema su udravi I normalno funkcionišu.
            
            Kako dete reaguje na ovaj poremećaj?
              Ovaj poremećaj izaziva permanentnu frustraciju kod dece i izraziti
                osećaj stida. U tom trenutku njima je najvažnije da njihovi vršnajci
                ne saznaju za ovaj problem. Ona postaju majstori u sakrivanju
                svoga problema od vršnjaka, a u nekim slučajevima i od samih
                roditelja. Mlađa deca, vrlo često pokušavaju da sakriju umokreno
                rublje. Stariji čak krišom peru umokrene gaćice i pidžamu. Neka
                deca su ravnodušna prema svome stanju dok druga deca postaju
                depresivna.
            Koja deca pate od ovog poremećaja?
              Oko 15 odsto dece mokri u krevet nakon treće godine života, noćno
                mokrenje je 1,5 do 2 puta češće kod dečaka nego kod devojčica
                i obično se javlja u porodicama u kojima je makar jedan član
                imao iste simptome kada je bio mali. Do povremenog noćnog mokrenja
                može da dođe posebno u vreme kada je dete bolesno.Takođe je i
                učestalost mokrenja u toku jedne noći različita. Najveći broj
                dece mokri jedanput noću, ali neki I češće.
            Kada se javlja noćno mokrenje?
  Noćno mokrenje se deli na primarno i sekundarno. U primarno mokrenje
                spadaju dnevna i noćna mokrenja koja nisu ni prestala od rođenja,
                dok se sekundarno (ili stečeno), koje je ređe, javlja naknadno
                nakon perioda "čistoće" ili "suvog" perioda.
              Pojava ovog poremećaja najčešće se vezuje za osećajne činioce i
              uslove u porodičnoj sredini koji na ovaj ili onaj način utiču na
              uspostavljanje i organizaciju ove funkcije.
              Noćno mokrenje ponekada može biti povezano sa poremećajem spavanja
              deteta.
            
              Zbog čega nastaje noćno mokrenje?
              U većini slučajeva noćno mokrenje se javlja zbog slabijeg razvoja
              detetove bešike. Isto tako, brojni su slučajevi u kojima dolazi
              do noćnog mokrenja kada je dete emocionalno uznemireno. Na primer,
              kada malo dete počne da piški noću u krevet, iako je mesecima ili
              godinama pre toga bilo „suvo”, verovatno je u pitanju refleksija
              na dnevni strah ili nesigurnost.
              Deca se mogu osećati nesigurno ili uplašeno iz mnogo razloga:
            zbog preseljenja u novi dom
              zbog razvoda roditelja
              zbog gubitka člana porodice ili neke drage osobe
              zbog rođenja bate ili seke... 
            Kako rešiti problem noćnog mokrenja?
  Roditelji bi trebalo da imaju u vidu da deca veoma retko ili skoro
                nikada ne piške noću u krevet namerno. Umesto da dete kritikuju,
                ili mu prete batinama, bolje je da ga ohrabre, pruže pozitivnu
                podršku i veru da će uskoro prestati to da radi. Neophodno je
                da se roditelji dece koja mokre pridržavaju nekih uputstava.
                Posebno trebaju obratiti pažnju na konzumiranje tečnosti pre
                spavanja, potrebno je ohrabriti dete da piški pre spavanja, pohvaliti
                dete kada se ujutru probudi suvo, izbegavati bilo kakvu vrstu
                kažnjavanja, buditi dete tokom noći da piški, konsultovati se
                sa lekarom i ukoliko ima potrebe, pružiti detetu adekvatnu terapiju.
                Neka deca nisu dovoljno motivisana da se sama leče. Ona navode
                da im ne smeta što je postelja mokra. Da bi se motivisala na
                saradnju i samopomoć, roditeljima se savetuje da ih nateraju
                da svakog jutra sama promene svoju posteljinu. To nije kazna
                i ne treba je u vidu naredbe i prekora nametati detetu. Treba
                ga zamoliti da samo uradi ovaj posao, a kada mu to dosadi, može
                se desiti da
                nesvesno prestane, ili manje učestalo mokri u krevet. Oslobađanje
                od ovog zadatka deca doživljavaju kao nagradu koja povećava motivaciju
                za lečenje. Blagovremeno javljanje lekaru i psihologu može doprineti
                rešavanju ovog problema u velikom broju slučajeva.
            Dr Dragan Zlatanović