Patrijarhat
              
            U toku razvoja ljudskog društva, u periodu varvarstva, muškarac je prisvojio
              sredstva za proizvodnju i uzevši u ljudskom društvu vlast pater
              familias-a, oca porodice, stvorio patrijarhalno društveno uređenje
              (grč. pater - otac, arho - vladati). Pritom je i ženu potčinio,
              uzevši vlast oca nad kćeri, sina nad majkom i sestrom, muža nad
              ženom i uopšte muškarca nad ženom, na svim životnim područima.
              Ali vlast neminovno rađa i strah od podanika, od njegove pobune
              stoga muškarac, bojeći se ženinog revolta, postaje sve okrutniji,
              sve bezobzirniji prema njoj. Da bi takav postupak opravdao pred
              samim sobom te da bi i ženu uvjerio kako je sasvim prirodno da
              mu se pokorava, izmislio je ženinu tobožnju biološku, psihičku
              i društvenu manju vrijednost u odnosu na muškarca. Osnovna postavka
              patrijarhalne seksualne filozofije je tvrdnja da je muškarac ipak
              vrijednije biće od žene, pa da su mu time i ljudska prava veća.
              To se odnosi, u prvom redu, na intimni odnos polova. Patrijarhalnošću
              zadojen muškarac odbacuje nježnost i osjećajnu toplinu u odnosu polova smatrajući da je grubost karakteristika muškosti,
              a osjećajnost ženska osobina i kao takva nedostojna muškarca. Takav
              muškarac suviše je pun sebe, tačnije suviše nesiguran u svojoj
              muškoj ulozi da bi se usudio sebi postaviti pitanje u čemu to griješi,
              kolika je njegova odgovornost u tome što mu "ljepša polovina", npr. u intimnom dodiru s njim, ne doživljava potpuno polno zadovoljstvo. Zato
              svu odgovornost prebacuje na ženu proglašavajući je seksualno poremećenom,
              frigidnom i sl. Muškarac koji živi pod vlašću predrasuda o tobožnjoj
              većoj vrijednosti muškog pola, očekuje od žene da se u svemu prilagodi
              njemu i njegovim potrebama, a sebe ne smatra nimalo dužnim da se
              i on njoj prilagodi. Zato se ni ne trudi da je upozna, shvati,
              da dokuči u čemu je ona to toliko različita od njega. Tada mu žena
              doista ostaje čitav život nepoznanica. Odatle potiču tvrdnje nekih
              muškaraca da je žena ustvari tajanstveno biće, sfinga, nešto u
              šta je muškarcu nemoguće proniknuti, biće čije reagovanje ne možeš
              nikada predvidjeti. S druge strane, žena koja se razvila u istoj
              takvoj patrijarhalnoj sredini kao i njen partner ne pomaže muškarcu
              da joj se psihički približi, da se s njom prisnije saživi. Kad
              joj muškarac ne zna pristupiti kako to njoj odgovara, ona se obično
              povuče u sebe, u polnom životu postaje pasivna, a partneru o svojim
              polnim potrebama ništa ne govori, tobože zato što ju je stid, što je neprilično " o takvim stvarima " govoriti. No iza toga se zapravo krije otpor prema muškarcu u kojeg se žena
              razočarala. Ili pak žena glumi svom partneru zadovoljstvo u toku
              samog seksualnog čina da bi udovoljila njegovoj sujeti, da spriječi
              njegovu agresivnost ili da ga zadrži. No time čini dvostruku grešku:
              sebi onemogućava stvarno doživljavanje orgazma u polnom odnosu,
              a svog partnera obmanjuje i tako mu oduzima motivaciju da pokuša
              nešto promijeniti da bi postao uspješniji ljubavnik. Patrijarhalni
              muškarci često se ne smatraju dužnima da misle na mogućnost da
              njihova partnerka, u toku odnosa, zanese. Oni brigu oko spriječavanja
              neželjene trudnoće potpuno prepuštaju ženi kao da ih se to uopšte
              ne tiče. Ili se žestoko protive da žena upotrijebi neko pouzdano
              kontraceptivno sredstvo, tobože iz obzira, "da ne strada njeno zdravlje", a ustvari zbog nesigurnosti u svoju muškost, odnosno straha da bi ga žena mogla
              napustiti i sebi pronaći boljeg ljubavnika ukoliko se oslobodi
              straha od neželjenog zanošenja. A njihove partnerke su obično toliko
              slabe ličnosti i toliki mazohisti, da se radije podvrgavaju pobačajima
              i time zaista oštećuju svoje zdravlje, umjesto da se odupru muškarčevoj
              samovolji i sebi izbore ravnopravan položaj u ljubavnoj vezi ili
              braku. Muškarac s patrijarhalnim nadzorima zahtijeva da djevojka
              uđe u brak nevina, tj. s nedirnutim djevičnjakom (himenom). Motiv
              tog zahtijeva obično je dvojak. S jedne strane, patrijarhalni muškarac
              ženu s kojom je stupio u brak doživljava kao svoje vlasništvo.
              A sve ono što preuzima u svoj posjed - od cipele do kuće, od krave
              do automobila - želi dobiti neoštećeno. Zato mu je od velikog značaja
              da mu i žena u brak uđe "neoštećena". No jači motiv pozitivnog stava prema ženinom djevičanstvu je svakako strah
              da bi ga žena mogla porediti sa svojim bivšim partnerima što bi
              veoma vjerovatno moglo ispasti na njegovu štetu. Tu je i predrasuda
              da će žena, koja je prije braka navikla mijenjati partnere, to
              činiti i u braku. Riječ je dakle o nepoznavanju ženske psihe, o
              načelnom nepovjerenju u ženu, ali i o nepovjerenju muškarca u vlastitu
              sposobnost da osvoji i zadrži ženu. Za patrijarhalnu sredinu tipičan
              je i tzv. dvostruki seksualni moral. On od žene zahtijeva polnu
              suzdržanost prije braka i vjernost mužu u braku. Od muškarca naprotiv
              ne očekuje ni jedno ni drugo. Zato muškarci koji su odrasli u takvoj
              sredini smatraju sasvim normalnim, čak i poželjnim, da prije braka,
              u isto vrijeme, održavaju ljubavnu vezu sa više djevojaka - npr.
              da imaju jednu stalnu koju "čuvaju" za brak, a uz to da se "zabavljaju" i s drugim djevojkama. U braku takvi muškarci drže, ne samo svojim pravom, već
              i muškom obavezom, da stupe u vanbračne polne odnose kad god im
              se za to pruži prilika! Patrijarhalan muž od svoje "voljene" supruge očekuje da sama snosi sav teret brige oko domaćinstva i podizanja djece,
              bez obzira na to da li je u radnom odnosu ili ne. Uostalom, takve
              ličnosti obično nerado prihvataju činjenicu da i žena, svojim radom,
              čini ekonomsi oslonac porodice. Zapravo je riječ o njihovom strahu
              da bi žena, stekavši drušvenom djelatnošću više samopouzdanja ili
              veću uspješnost od svog partnera, mogla uskratiti poslušnost despotskom
              mužu ili čak započeti vezu sa drugim čovjekom i okončati brak u
              kojem se osjećala eksploatisanom.
            "Pa zašto sam te onda oženio?!?",
              upitao je uvrijeđeno svoju suprugu mladi intelektualac kad mu je
              ona prigovorila što po zajedničkom povratku s posla on legne i
              čita novine, čekajući ručak, a ona se rastrgne po kući da priredi
              jelo, nahrani dijete, prostre sto, a poslije toga da opere suđe,
              trkne do prodavnice po namirnice dok se njen dragi mužić i dalje
              - IZLEŽAVA!