Šizofrenija
            Naziv shizofrenija znači rascep duše, raspadanje duševne ličnosti bolesnika.
             Uzrok ovom najčešćem duševnom poremećaju još nije pouzdano utvrđen.
             Zbog sličnosti nekih znakova ove bolesti sa ponašanjem i reakcijama
             koje se normalno sreću u pubertetu, smatralo se da je bolest posledica
             poremećaja u ovom periodu čovekovog života. Međutim, ta shvatanja
             su odbačena zbog javljanja shizofrenije kod osoba kod kojih je pubertet
             već odavno završen, i to bez naročitih teškoća. Ranije se ova bolest
             nazivala "mladalačko ludilo". Pošto se bolest može javiti i posle dvadest pete-tridesete godine, ovaj naziv
             odbačen je kao nepogodan.
            Suština shizofrenije sastoji se u rascepkanosti,
             rasklimatanosti pojedinih psihičkih funkcija. One kod bolesnika
             nisu uništene, samo veza između njih je labava, tako da događaji
             ne aktiviraju u dovoljnoj meri osećanja, mišljenje, nagone i stremljenja
             ili ih, ponekad, aktiviraju preterano. Bolesnik se povlači u sebe.
             Zbog ovako nenormalne koordinacije psihičkih funkcija postaje nerazumljiv
             okolini i okolina njemu. Razvitak čovekov u celini, a naročito razvitak
             psihičkog života, stalni je proces obnavljanja i akcije. Razvitak
             psihičkog života najvećim delom zavisi od sredine, zajednice, drugih
             ljudi, jer je psiha, uglavnom, regulator održavanja odnosa između
             jedinke i sredine. Ako se pojedinac, što shizofreni bolesnik i čini,
             u periodu najaktivnije borbe povuče iz spoljnjeg sveta u svoj specifični,
             unutrašnji, gde vladaju sasvim drugačiji procesi, neupotrebljivi,
             i nekorisni za sredinu, onda dolazi, što je i epilog shizofrenije,
             do propadanja, zapuštanja bolesnikove ličnosti. 
            Početak bolesti je često neprimetan: pošto se
             najčešće javlja u mladalačkom uzrastu, teško ga je, ponekad, razlikovati
             od uobičajenih odstupanja u ponašanju mladih. Jedan od raznih znakova
             shizofrenog procesa jeste gubitak osećajne topline za najbliže srodnike
             (roditelje, braću i sestre). Na ovo se nadovezuje pad vitalnih dinamizama:
             čudna rasejanost, indiferentnost mladog bolesnika za sve što se
             dešava oko njega, nezainteresovanost za sopstvenu budućnost, za
             osvajanje započetog poziva. 
           Uzeto sa sajta IZVOR