Kako se
                radi psihoterapija
            
                  TEKST JE NASTAO KAO ODGOVOR U PSIHOLOSKOM ON LINE SAVETOVALISTU
             www.psihologija.autentik.net
             
            Hvala vam na ovom pitanju. Jedan od osnovnih ciljeva ovog sajta jetse i edukacija
              odnosno upoznavanje ljudi sa profesijama kao sto su neuropsihijatar,
              psiholog..
              Evo ovako: Psiholog nije lekar on je zdravstvani saradnik.Psihijatar
              ili Neuropsihijatar ( mada vise ovo zvanje ne postoji sada su ili
              psihijatri ili neurolozi) je lakar koji je specijalizovao psihijatriju.
              Njihov posao se sastoji u tome da na osnovu razgovora sa pacijentom
              utvrdi dijagnozu i prepise terapiju tj. lek.Samo zvanje i psihologa
              i psihijatra ne znaci da su oni psihoterapeuti.Samo dopunskim edukacijama
              neki od ovih strucnjaka sticu neophodna znanja za psihoterapijski
              rad.On se upravo znasniva na lecenju razgovorom, savetima,podrskom,
              empatijom..O cemu se na psihoterapisjkom susretu prica zavisi pre
              svega od simptoma. Za neke je potrebno da se prica o stvarima iz
              proslosti ( detinjstva, mladosti, porodici..) a nekada se “lecenje”
              zasniva na podrsci i terapisjkim zadacima koji treba da pruze podrsku
              klijentu kako bi on prevazisao svoje probleme napr. stid . I svakako
              je moguce da se “samo” razgovorom covek osobodi svojih simptoma
              i postigne vecu zrelost. Razmislite i sami. Govor i misljnje su
              vrlo povezani.
              Zar ne? Ako smo iskreni kao kada procamo sa prijateljem mi govorimo
              ono sto i mislimo. A nase ponasanje i osecanja su zasnovana na
              nasem misljenju. Na psihoterapiji psihoterapeuti pronalaze, otkrivaju
              i osvescuju klijentu nedovoljno zrele i neadekvatne nacine misljenja
              i navode (uce) klijenta da preispita svoje stavove, da konstruktivnije
              sagleda situaciju , izgradi zrelije nacine razmisljanja. Kada klijent
              to postignepoceinje da se oseca i ponasa produktivnije i bolje.
              Biva srecniji a simptomi nestaju.Uglavnom se sav rad ne zavrsava
              na psihoterapijskoj seansi ili susretu. cesto seklijentu daju zadaci
              da nesto uradi ili da o necemu razmislja do sledeceg susreta i
              time se ubrzava efekat promene. Cesto ljudi pitaju koliko ce im
              vremena trebati da im bude bolje. Obzirom da se radi o promeni
              uvrezenih stavova i vrednosti, odnosno o promeni naucenog nacina
              razmiljanja , svakako je potreban jedan odredjen period za postizanje
              rezultata. (Ni sa lekovima covek se ne leci za dva dana). Prva
              vaza u psihoterapeutskom radu jeste izgradjivanje odnosa izmedju terapeuta i klijenta, i taj
              odnos bi trebalo da se zaniva na poverenju i iskrenosti.Bez iskrenog
              odnosa nema najboljeg efekta.U ovoj prvoj fazi covek uci da se
              otvori i da slobodno prica o stavrima o kojima uglavnom cuti ili
              ih i skriva.Tek nakon izgradjivanja ovakvog odnosa covek krece
              da radi na sebi.Koliko ce trajati terapija zavisi od vrste problema,
              a naravno i najvise od samog klijenta. Ukoliko je on spreman na
              promenu i rad na sebi efekti se brzo postizu.Na zapadu ljudi i
              godinama idu na terapiju dok se ovde , uglavnom, sve to desava
              mnogo brze.
            Text:Na koji nacin psihoterapeuti, psihijatri,
              neuropsihijatri i ostali pomazu svojim pacijentima?Kako se odvija
              dijalog psihoterapeut-pacijent, o cemu se tu prica i da li je moguce
              da se samo razgovorom mogu resiti neki od pacijentovih problema?