Osnova ljudske Privlačnosti

Biološka osnova naše polnosti budi u nama potrebu za polnim životom te zanimanje za drugi a ponekad i za isti pol. Ona nas podstiče na traženje partnera, na psihičko i fizičko povezivanje s njim, na izgradnju ljubavnih i bračnih veza. No način kako se ponašamo u svim tim prilikama, kako oblikujemo svoj polni (ljubavni i bračni) život i kakav mu sadržaj dajemo ne zavisi više o biološkoj osnovi naše polnosti. Seksualnost svakog čovjeka sadrži tri komponente: genitalnost, libidnost i erotičnost. GENITALNOST (lat. genitalis - plodan) obuhvata one čovjekove funkcije koje mu omogućavaju stvaranje potomstva. LIBIDINOST (lat. libido - požuda) se sastoji od sposobnosti našeg nervnog sistema da reaguje na unutrašnje i vanjske polne nadražaje. To znači da određeni fizičko-hemijski podražaji koji djeluju na naš mozak izazivaju u nama određene funkcionalne promjene, bude u nama polni nagon koji se sastoji od želje za polnim uživanjem i njenim zadovoljenjem, te od potrebe za određenim ponašanjem koje vodi ispunjenju te želje. Muškarac je očigledan primjer. Pod uticajem polnih hormona na njegov nervni sistem, muškarac postaje izuzetno osjetljiv na žensku spoljašnjost. Lijepa, skladno građena žena sa izraženim polnim karakteristikama budi u njemu želju da joj se približi, da u prisnosti s njom nađe polno zadovoljstvo. To ga podstiče na druženje i na fizičke intimnosti s njom. Ovo opet vodi polnom zadovoljenju. EROTIČNOST (grč. eros - polna ljubav) je sposobnost čovjeka da na osobi koja ga polno uzbuđuje osijeti privlačnost i njezinih nepolnih, duševnih obilježja: od inteligencije, pogleda na svijet, raznih oblika ponašanja do cjelokupne ličnosti osobe. Tu se javlja potreba za dubljim upoznavanjem te osobe, za sve većom osjećajnom prisnošću. To je emocionalni proces koji zovemo zaljubljivanje. On rađa želju za što potpunijim podavanjem sebe voljenoj osobi, za stalnim darovanjem tog čovjeka pozitivnim osjećanjima: nježnosti, strasti, poštovanja, iskrenosti, pažnje, razumjevanja, povjerenja, sigurnosti, kreativnosti ... Uporedo se u zaljubljenom čovjeku javlja potreba da mu osoba koju voli uzvraća istom mjerom. Sav taj kompleks osjećajne povezanosti sa čovjekom koji nas polno privlači zovemo polnom ljubavlju. Ona pojačava naše polno uzbuđenje u prisutnosti te osobe, a opšte ponašanje prema njoj oslobađa vulgarnosti ustupajući mjesto plemenitim osjećanjima. Dvoje ljudi, produbljujući vlastitu libidnost, osiguravaju trajnost svoje veze postavljajući osnovu uzajamne polne vjernosti. Emocionalnost u njima budi želju da imaju djecu: izraz njihove osjećajne saživljenosti, zajedništva, uzajamne brige, ljubavi ... Često susrećemo pojam tzv. platonske ljubavi. To bi trebao biti idealan ljubavni odnos koji se zasniva isključivo na osjećajnoj povezanosti s partnerom, bez polnih želja prema njemu. No ljubav bez polnih želja nije istinska. To možemo eventualno smatrati nepotpunom polnom ljubavlju, tačnije osjećanjima koji se tek razvijaju u polnu privlačnost, ali nipošto nekim idealnim i čistim oblikom polne ljubavi. Platonsku ljubav smatramo prirodnom pojavom samo u nedorasle omladine koja još nije dovoljno zrela za potpuno doživljavanje svoje polnosti. Kod zrelih ljudi je tzv. platonska ljubav neprirodna pojava. Kad odrastao čovjek tvrdi da nekog voli bez polnih želja prema njemu, onda to možemo objasniti na dva načina: taj čovjek onog drugog samo prividno ljubi, a zapravo se radi o nekim drugim osjećanjima ili pak osijeća polnu želju prema toj osobi, ali je potiskuje iz svoje svijesti jer se boji priznati da ona ipak postoji. Pojam platonske ljubavi pripisuju grčkom filozofu Platonu. U svojim spisima, npr. u "Gozbi", veličao je osjećajni odnos među muškarcima. Tvrdio je da homoseksualna ljubav može biti uzvišenija i plemenitija od ljubavi među suprotnim polovima jer ona - po Platonovom mišljenju - može biti slobodna od polne požude. Predrasudi o tobožnjem postojanju platonske ljubavi slična je predrasuda o mogućnosti postojanja prijateljstva između osoba suprotnog pola. Pravo prijateljstvo je osjećajni odnos između dva čovjeka koji isključuje svaki seksualni interes među njima. Kad je riječ o heteroseksualno usmjerenim osobama, onda one mogu biti pravi prijatelji samo sa osobama istog pola. S nekim čovjekom suprotnog pola može heteroseksualac izgraditi drugarski, kolegijalni odnos ili istinsku ljubav, ali ne i prijateljstvo. Čim kolega i kolegica u školi, na fakultetu ili radnom mjestu osijete potrebu da budu zajedno i u drugim prilikama: da zajedno provode slobodno vrijeme, da se zajedno odmaraju, zabavljaju i sl. onda je to znak da se među njima pojavio erotski interes. Pojavila se želja za zbližavanjem sa tom čitavom ličnošću osobe suprotnog pola, a ta želja nužno obuhvata i njezinu polnost. Zato tu ne može biti prijateljstva nego je to seksualna privlačnost, bez obzira na to da li to sebi to dvoje priznaju. Prijateljstvo između dvije osobe suprotnog pola može postojati samo uz uslov da su obje pretežno homoseksualno usmjerene. No takva dva čovjeka ne mogu s osobom istog pola izgraditi prijateljstvo, nego samo ljubavni odnos, ako on prelazi granice drugarstva. Polno ponašanje čovjeka čine tri osnovna stava: stav prema polnosti uopšte, zatim prema vlastitoj polnoj ulozi, te stav prema suprotnom polu. Svi ovi stavovi mogu imati pozitivnu i negativnu valenciju. Pozitivna seksualna filozofija sadrži priznavanje polnosti (ljudske požude, emocionalnosti i genitalnosti) kao životne vrijednosti koja može mnogo pridonijeti obogaćivanju sadržaja života i unaprijediti fizički, psihički i socijalni život čovjeka. Naprotiv, negativna seksualna filozofija gleda na polnost kao na nužno zlo, grešni užitak kojem se pristupa sa osjećajem krivice i stida. Primjer pozitivnog vrijednovanja polnosti u određenj sredini daje nam seksualna filozofija antičke civilizacije, naročito starih Helena. Protivtežu njihovom vedrom, optimističnom i prirodnom gledanju na polnost u naš život je donijelo hrišćanstvo sa svojim krajnjim pesimizmom i zastrašujućim osjećajem krivice i smrtnog grijeha prema svemu polnom. Pojava ambivalentnog shvatanja seksualnosti javlja se u indijskoj civilizaciji. Dok hinduizam podržava polnost kao značajan izvor životnog zadovoljstva, budizam ističe odricanje od svih ovozemaljskih užitaka, prije svega seksualnih, koji su predstavljeni kao najveći uzroci patnje na zemlji. Stav pojedinca prema vlastitoj polnoj ulozi sadrži veći ili manji stepen zadovoljstva, odnosno nezadovoljstva svojim polom; zatim realno vrijednovanje svog pola, odnosno njegovo precjenjivanje ili potcijenjivanje; dalje veće ili manje povijerenje u svoje polne i ljubavne sposobnosti, te izglede za uspijeh u toj životnoj oblasti. Kad je npr. neka djevojka depresivna i nezadovoljna time što je žena, onda se njeno nezadovoljstvo nipošto ne odnosi samo na njen ženski pol, već je izraz njenog opšteg nezadovoljstva sobom: svojim fizičkim izgledom ili karakterom, sposobnostima, vlastitim mogućnostima ili dostignućima u životu. Ko ne voli sebe ne voli ni pol kojem pripada. Osoba koja prihvata sebe onakvom kakva jest, svjesna svojih mogućnosti predstavlja osobu sa pozitivnim stavom prema sebi. Takav čovjek ne pripisuje sebi sposobnosti koje nema već sasvim realno, svjestan kvaliteta koje posjeduje, vjeruje u ostvarenje svojih poduhvata. Svjesna i rizika koji uvijek postoji, osoba sa pozitivnim stavom ne biježi od mogućnosti prolaznih neuspijeha. Na naše ponašanje u odnosu polova u velikoj mjeri utiče i naš stav prema suprotnom polu. On može biti prožet povjerenjem, ravnopravnošću, željom za emocionalnim saživljavanjem. No prema drugom polu možemo osjećati veće ili manje nepovjerenje i strah od njega. To iskazujemo udaljavanjem od partnera i povlačenjem u sebe ili svoj strah prikrivamo agresivnošću prema njemu. Strah je osnovni uzrok svakog napadačkog ponašanja. Agresivnost prema ljudima, pa onda i prema onim suprotnog pola, može se izraziti: potcijenjivanjem, vrijeđanjem, nejednakošću, raznim oblicima nasilja, iskorištavanjem, fizičkim zlostavljanjem ... itd. Različiti stavovi, bilo pozitivni ili negativni, koji pokreću ponašanje pojedinca u njegovom ljubavnom i polnom životu, razvijaju se u njemu pod uticajem odgoja koji oblikuje njegovu ličnost u toku djetinjstva i adoscelencije.