Frustracije
                  i konflikt
             
            
            Frustracija i izvori frustracije
            Ljudi obično ne zadovoljavaju lako svoje motive.
              U toku čitavog života oni često dolaze u situacije u kojima ne
              mogu u potpunosti zadovoljiti svoje motive, ili ne mogu uopšte
              da ih zadovolje. U takvim situacijama moraju se ulagati posebni
              napori i preduzimati različiti postupci da bi se savladale smetnje
              koje su se isprečile zadovoljenju njihovih motiva. O ponašanju
              ljudi u takvim situacijama govorimo kao o prilagođavanju. Manje
              smetnje i manje prepreke se relativno lako savlađuju, ali kad naiđu
              teže onda dolazi do frustracije i do različitih posledica frustracije.
            Frustracijom nazivamo sprečavanje, osujećenje,
              zadovoljenja motiva. Psihološko stanje u kome se nalazi pojedinac
              kad nešto sprečava zadovoljenje njegovih motiva nazivamo frustracionom
              situacijom. Njude možemo razlikovati prema tome da li su više ili
              manje otporni prema neuspehu. Otpornost prema neuspehu oznađčava
              se u psihologiji frustracionom tolerancijom ( podnošenje, tolerisanje
              frustracije ). Do frustracije može doći iz više uzroka, ako su
              se pojavile neke objektivne fizičke prepreke ili barijere npr.
              Gladni smo a nema hrane da zadovoljimo glad, ovo su objektivne
              barijere. Smetnje mogu biti i socijalne prirode koje se pojavljuju
              kad ljudi ili njihova shvatanja postanu prepreka ostvarenju naših
              motiva npr. Kada roditelji ne dopuštaju udaju za mladića za kojeg
              se ćerka želi udati. Uzrok frustracije može biti i u samoj ličnosti,
              kada osoba sebi zada ciljeve a nije sposobna da ih ostvari. Uzroci
              takođe mogu biti i sukobi različitih motiva u čoveku tj. Konflikti.
            Reagovanje na frustracije
            Na frustracije i na konflikte možemo dvojako nreagovati:
              realistički i nerealistički. Realistički način reagovanja imamo
              kada neko ko je naišao na prepreku u ostvarenju određenog cilja
              ponovo pokušava, ulažući ovog puta veći napor. O nerealističkom
              reagovanju na frustraciju govorimo onda kad situaciju koja je izazvala
              frustraciju pokušavamo da rešimo na taj način što tražimo različite
              načine da pred sobom prikrijemo neuspeh u ostvarenju određenih
              ciljeva, falsifikujemo pravo stanje i sebi i drugima i na taj način
              skrivamo doživljeni neuspeh. Ovakva frustracija ima negativne posledice.
            Posledice frustracije
             Frustracije vrlo često imaju pozitivan efekat.
              Svaki čovek u nastojanju da ostvari svoje ciljeve nailazi na oderđene
              prepreke i smetnje, ali one ne moraju uvek da dovedu do neuspeha
              u aktivnosti ni do drugih negativnih posledica. One često mogu
              da koriste razvoju ličnosti, jer prisiljavaju pojedinca da pažljivo
              oceni zadatak, da traži najpogodniji način kako će ga rešiti. Zato
              se može reći da frustracije predstavljaju uslov za razvijanje različitih
              pozitivnih osobina čoveka, on razvija svoje sposobnosti te upornost
              u ostvarivanju ciljeva.