Medicinski uzroci nesanice

 

Nesanica može biti uzrokovana cijelim nizom medicinskih stanja, bolovima, pa čak i nekim lijekovima, a loša higijena spavanja dodatno je otežava. Ukoliko je neko medicinsko stanje uzrokovalo nesanicu, njezino je liječenje vezano u prvom redu uz liječenje tog stanja. Veza između različitih medicinskih stanja i poremećaja sna vrlo je složena i obostrana i nije u potpunosti jasno kako ti različiti čimbenici međusobno djeluju. Međutim, postizanje što boljih terapijskih učinaka ovisi i o komponenti sna, o kojoj svakako treba voditi računa. Stoga je vrlo važno liječnika obavijestiti o poremećajima sna koji mogu otežati znakove primarne bolesti, kako bi ih on mogao uključiti u cjelokupni plan liječenja.

· Depresije su gotovo uvijek povezane s poremećajima sna. Ljudi koji pate od tjeskobe mogu imati poremećaje sna uzrokovane prisilnim mislima, nemogućnošću da se opuste, opsesivnim osjećajem brige i pretjeranom mentalnom aktivnošću. Bipolarni, panični i psihijatrijski poremećaji također su povezani s poremećajima sna.
· Bol uzrokovana artritisom i drugim reumatskim bolestima, karcinomima i različitim neurološkim poremećajima poput neuropatije uzrokovane dijabetesom, obično izaziva nesanicu. Želučani i crijevni poremećaji kao što su refluks želučanog sadržaja i čir na želucu, te stenokardija uzrokovana bolešću srca, mogu izazvati bolove u prsima čija je posljedica buđenje po noći. Pored toga se za vrijeme određenih faza sna mogu pojaviti cluster glavobolje uzrokovane nedostatnim spavanjem.
· Ostale bolesti koje često imaju noćne simptome i tako mogu uzrokovati nesanicu su učestali nagon na mokrenje uzrokovan povećanom prostatom, otežano disanje uslijed kongestivnog zatajivanja srca i emfizema, nepokretnost uzrokovana paralizom ili Parkinsonovom bolešću, povećana štitnjača, moždani udar, te alkoholizam.
· Još jedan važan razlog zbog kojeg liječnika treba obavijestiti o poremećajima sna je to što ti poremećaji mogu biti uzrokovani ili otežani uzimanjem lijekova poput antidepresiva, lijekova za regulaciju povišenog krvnog tlaka, lijekova za regulaciju srčanog ritma, antibiotika, antihistaminika, bronhodilatatora, lijekova za stimulaciju središnjeg živčanog sustava, kortikosteroida, lijekova protiv zatvora, diuretika, nesteroidnih lijekova s protuuopalnim djelovanjem, i drugih.Nesanica se obično liječi na dva načina: primjenom lijekova ili biheviorističkih strategija za uspavljivanje.
U medikamentozno liječenje spada uzimanje hipnotika koji ne spadaju u grupu benzodiazepina, koji brzo djeluju, ne izazivaju poremećaj strukture sna ili njegove kvalitete, te ne izazivaju ovisnost. Ostale hipnotike bi trebalo koristiti samo kod određenih pacijenata jer se radi o jakim lijekovima koji imaju snažan učinak na kvalitetu sna i mogu izazvati teške popratne pojave, uključujući pospanost tijekom dana i stvaranje ovisnosti. Ponekad se koriste i neki od lijekova protiv depresije koja je često povezana s nesanicom, čija je popratna pojava sedacija.
Biheviorističke strategije uključuju ograničavanje spavanja, odnosno mjesta na kojem se spava. Osnovna ideja je da se spava isključivo u krevetu, te da krevet služi samo za spavanje. Nije dobro satima ležati budan u krevetu. Ukoliko se ne zaspi u roku od otprilike 25 minuta, bilo bi dobro ustati i raditi nešto što smiruje, poput čitanja knjige. Na taj će se način smanjiti neugodna asocijacija na krevet u kojem se ne može zaspati i na kraju se može stvoriti pozitivna asocijacija na krevet u kojem se dobro spava.
Takvo ograničavanje spavanja će prije ili kasnije dovesti do umora i pospanosti već rano uvečer, odnosno do nestanka problema nesanice. Potrebno je, međutim, u tim danima ograničavanja sna paziti na sigurnost, jer pospanost može biti opasna, na primjer pri vožnji automobila. U biheviorističke strategije spadaju i kontrola stimulansa, što znači da spavaća soba ne bi trebala služiti za gledanje televizije ili konzumiranje hrane nego za spavanje.
Još jedna strategija je i opuštanje, to jest korištenje određenih tehnika za relaksaciju tijela i uma, što će olakšati uvođenje u san i smanjiti vjerojatnost buđenja tijekom noći. Moguće je i provođenje kognitivne biheviorističke terapije u kojoj psiholog pomaže ukloniti asocijacije vezane za loš san.Odabir bilo kojeg od ovih oblika terapije mora se osnivati na detaljnoj analizi i postavljanju točne dijagnoze.
Nesanica nije samo vrlo neugodna nego i opasna. Studije pokazuju da kronična nesanica, odnosno manje od šest ili sedam sati sna na noć, povećava smrtnost, čak da je rizik veći nego kod pušenja, visokog krvnog tlaka ili bolesti srca. Stoga je važno nesanici pristupiti vrlo ozbiljno, kao prema bilo kojem drugom medicinskom stanju. Svakako je potrebno paziti na higijenu spavanja, te liječnika obavijestiti o svim simptomima

Članak pripremila i uredila:

Patricia Jelačić-Majdančić, dr.med.
specijalist psihijatar

Autorsko pravo preuzetog teksta je :  https://www.plivazdravlje.hr/ Gde možete naći više informacija